Zagreb 08.05.2020. Oformljenje javnog zdravstva u Republici Hrvatskoj obilježen je radom poznatog hrvatskog liječnika Andrije Štampar koji je zagovarao važnost njegove uspostave.  Zanimljivost je što su principi odgovornog upravljanja javnim zdravstvom zabilježeni još i u srednjovjekovnoj povijesti Dubrovačke Republike. Dubrovnik je među prvima u svijetu u 14. stoljeću primjenio koncept karantene kao najunčikovitije mjere zdravstvene zaštite stanovništva i tako začeo javno-zdravstvenu kulturu u borbi protiv zaraznih pandemija.

Intitucionalizacija javnog zdravstva u Hrvatskoj i svijetu

Prof. Andrija Štampar iz Hrvatske bio je stručnjak Higijenske organizacije Društva naroda u europskim zemljama i Sjedinjenim američkim državama i zagovarao je važnost uspostave javnog zdravstva. Tridesetih godina 20. stoljeća, prof. Štampar reorganizirao je javnu zdravstvenu službu u Kini, a 1946. bio je izabran za prvoga potpredsjednika Ekonomsko-socijalnog vijeća UN-a, te za predsjednika interimne komisije, koja je do ratifikacije ustava Svjetske zdravstvene organizacije obavljala dužnost te organizacije. Predsjedao je prvoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevi 1948. godine, nakon čega je kao izaslanik SZO-a proučavao javno zdravstvo i medicinsko školstvo u Afganistanu, Egiptu, Sudanu i Etiopiji.

Principi po kojima se vodio dr. Štampar su i danas temelj javnog zdravstva i socijalne medicine, poput činjenice da se ne smije raditi razlika između ekonomsko jakih i slabih, već da se pitanjem narodnog zdravlja trebaju baviti svi, budući da narodno zdravlje ima veći ekonomski,nego humanitarni značaj.

Dubrovačka Republika – začetak javne zdravstvene kulture

Vijeća u Dubrovačkoj Republici su tijekom srednjovjekovne povijesti imala glavnu ulogu u donošenju posebnih mjera i propisa u organizaciji zdravstvene i sanitetske službe u svrhu sprječavanja unosa i širenja zaraznih bolesti u Republici.

Sve zarazne bolesti Dubrovčani su nazvali kužne bolesti, a za sve epidemije uveli su pojam «kuga» ili pestilencija, prema latinskoj riječi pestis što znači kuga.  Dubrovčani su 1377. godine ušli u povijest medicine kada su donijeli odluku kojom se „ni domaći ni strani ljudi koji dolaze iz okuženih krajeva ne smiju primiti u grad ni na dubrovačko zemljište dok ne izdrže mjesec dana čišćenja na otoku Mrkanu i Cavtatu“. Tom odlukom pod naslovom „Došljacima iz kužnih krajeva se zabranjuje ulaz u Dubrovnik ili okolicu“ propisano je da sve osobe koje dolaze iz sumnjivih zaraženih krajeva, odnosno mjesta u kojima su vladale kužne bolesti, moraju provesti 30 dana u izolaciji ili karanteni. Zbog toga su povjesničari dubrovačku karantenu nazivali trentina. Ta odluka zapisana je u dubrovačkoj knjizi zakona „Liber viridis“ ili „Zelena knjiga“. Zgrada u kojoj se provodila karantena zvala se lazaret ili kontumac.[i]  

Reference: sadržak

[i] Sadržaj je preuzet sa webstranica Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije